Tag Archives: Stres

Miholjsko ljeto u čarobnoj šumi

Jedan od najboljih načina da se opustite i napunite baterije je boravak u prirodi. Šetnja šumom je ne samo dobra za kondiciju već i za vaša pluća. Ako živite u velikom gradu poput mene ovakvi izleti su još potrebniji.

Continue reading Miholjsko ljeto u čarobnoj šumi

Sat vremena vožnje od Kopenhagena se nalazi jedna stara šuma kojoj smo dali ime “Čarobna šuma” jer je zaista čarobna. Daleko je od puteva i na obali je mora, tako da jedini zvukovi koje ovdje možete čuti su cvrkutanje ptica, more i šuštanje lišća. Boravak u ovoj šumi je odmor i za dušu i za tijelo.

IMG_20150928_160110

Tlo šume je prekriveno mahovinom iz koje su poput novogodišnjih ukrasa virile bezbrojne gljive raznih boja i veličina.

IMG_20150928_150547

Ne razumijem se baš u gljive, a u našoj kuhinji se konzumiraju šampinjoni, bukovače i lisičarke tj. gljive koje se mogu kupiti u supermarketu, ali ko se razumije u gljive danas je mogao imati veoma dobar i hranjiv ručak.

IMG_20150928_150721

Tek kada odete u prirodu i odvojite se od gradske buke i vreve shvatićete koliko smo se otuđili od prirode. Nešto što je potpuno normalno i dio prirodnog ciklusa, kao što su ove gljive, nas, gradske ljude, može da fascinira kao da je u pitanju neka neobjašnjiva čarolija.

A možda i jeste!

IMG_20150928_145712

Ovo malo brdašce je mravinjak.

IMG_20150928_152045

Gledam ovaj mravinjak i pitam se da li je život u gradu sličan mravinjaku. Mnoštvo ljudi, koji idu u kolonama svako jutro i svako poslijepodne. Ali ko je i šta je naša matica? Za koga mi radimo?

Šta nas motiviše da vrijedno obavljamo svoje poslove iako bi nekada radili nešto drugo, kao na primjer prošetali šumom jedan lijepi jesenji dan umijesto da ga provedemo u nekoj zagušljivoj kancelariji ispred kompjutera i hrpe prašnjavih papira?

Pitam se također da li mravi imaju nezaposlene i biro za zapošljavanje i da li imaju problem sa psihijatrijskim bolestima?

Kada govorimo o životinjama koje žive u zajednici najčešće se tu umješa teorija o evoluciji, o preživljavanju najjačih i najsposobnijih koja kaže da slabiji jednostavno budu ostavljeni ili odbačeni. Ali, da li je sve tako jednostavno i u svijetu životinja?Životinje upravo žive u zajednicama da bi omogućile što bolji opstanak vrste. One će braniti jedna drugu od napada predatora. Delfini, na primjer, pomažu ranjenoj životinji tako što je na svojim leđima iznesu na površinu vode do vazduha.

Ljudi, koliko god istraumirani ratovima, religijskim i nacionalnim neslaganjima, ipak, u određenim situacijama, znaju da stave nesuglasice na stranu i da pomognu jedni drugima. To što se trenutno dešava u Evropi meni izgleda kao vrhunac borbe između vjere u ljude i straha od nepoznatog. A sve se postavlja u neku ekonomsku šemu o tome šta se isplati a šta ne, što naravno da izaziva strah, a strah za egzistenciju je jedan od jačih. Već su počele priče o tome koliko će evra koštati izbjeglice i to evra koji nisu uračunati u ovogodišnje budžete. Jadna Evropa, moraće da odštampa još malo šarenih papira da bi mogla pomoći gladnim izbjeglicama. Skupe su štamparije u Evropi.

Strah od nepoznatog u sebi sadrži više slojeva.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Ne samo što moramo da se brinemo za prostu egzistenciju već i za socijalno nametnute ideale i priče o tome kako i zašto jesmo dio nekog društva. Kakvi su Njemci, Mađari, Danci, Srbi ili Bosanci? Šta je to što nam je zajedničko, a šta je to što nas razdvaja? Ko je bio bolji, a ko lošiji? A kada se nađete u konkretnoj situaciji vidjećete da su to sve ljudi kao vi i ja i da će svako reagovati na svoj način bez obzira na to da li ima njemački, danski ili srbijanski pasoš.

Ljudi zapadne Evrpope su postali uveliko ovisni od komfora koje im moderno društvo nudi. Nove stvari se ovdje kupuju ne zato što su stare stvari pokvarene već zato što su postale demode. Na zapadu vlada totalna perverzija potrošačkog mentaliteta koja se već odavno širi i u ostale dijelove svijeta. To je najočiglednija posljedica ekonomije progresa; kupovati i trošiti što više, čak i kada vam sve te stvari više nisu ni potrebne.

Kupovina je postala dio stvaranja identiteta. Kroz kupovinu se liječimo strahova, izražavamo svoju kreativnost i svoj socijalni status. Danas se ne kupuju samo stvari već i doživljaji, doživljaji koji su nekada bili besplatni. I onda, kada osjetimo da bi ti komfori mogli da nestanu sasvim je normalno da osjećamo strah.

IMG_20150928_153913

Evropljani se boje promjena i u suštini su umrtvljeni raznim sedativima ili su toliko zaokupljeni trkom za uspjehom i bogatstvom da prosto nemaju vremena da stanu i da sagledaju stvarnost oko sebe. Neki čak i boravak na socijalnim medijima smatraju svojim socijalnim životom. Jedne prilike sam bila na nekom predavanju sa jednim socijalistom i odmah poslije predavanja on je sjeo da napiše post na Fejsbuku. Pitala sam ga, zar to ne može da pričeka, a on mi je odgovorio da ako se nešto ne pojavi na Fejsu onda kao da se nije ni desilo. Tada mi je bilo jasnije da mlađe generacije u stvari sve više žive “on-line” i da su ti statusi veoma bitni, jer to je veliki dio njihove stvarnosti. Na Fejsbuku se kritikuju političari i razmjenjuju nekad veoma provokativne riječi, ali suština društva se ne mijenja jer to su ipak samo riječi.

Moram priznati da sociajlni mediji imaju jednu pozitivnu stranu – dijeljenje informacija i mišljenja koje nikada ne biste vidjeli u konvencionalnim medijima, te tako i potisnute informacije dobivaju širu publiku.

Sada znate zašto mi godi izlet u šumu. Mir i tišina su lijek za um koji se vrlo brzo napuni nakon nekoliko sati pored kompjutera, a i boravka sa ljudima. Da, šuma odmori i od ljudi.

I tako šetam čarobnom šumom i gledam sve te raznobojne gljive i pitam se koliko se ljudi otrovalo da bi drugi naučili koje su gljive jestive, a koje ne. Mnoge stvari u životu učimo iz iskustva. Danas postoji toliko znanje, a internet nam je približio mnoge informacije, ali i dalje ljudi umiru berući gljive sami. Ljudi ponavljaju iste greške iz dana u dan, iako je znanje na dohvat ruke.

IMG_20150910_141006

U prirodi, kao i u organizovanom društvu, postoje predatori i to je vjerovatno jedan od najkonkretnijih strahova sa kojima se mnogi suočavaju. Kako se zaštiti od predatora?

Danas je problem u tome što je predator postao sam sistem i time vrlo nedokučiv i apstraktan neprijatelj. Na koga se ljutiti kad nema posla i kada stvari ne idu dobro? Na državnog službenika, koji u suštini isto tako brani svoju egzistenciju ili na samog sebe? Tu se ponovno upliće teorija o preživljavanju najsposobnijeg te se pojedinac osuđuje jer nije dovoljno dobar da opstane u sistemu. Umjesto da se sistem pobrine za njega, što u stvari i jeste poenta života u društvu, da se život olakša svima, pojedinac danas mora da dokaže da je dovoljno dobar i poslušan posluživač sistema. Pred današnjim sistemom smo svi isti, svi smo radna snaga koja ga održava u životu. Pitam se da li je sistem naša matica?

IMG_20150910_155521

Život podređen sistemu stvara jedan vrlo bitan problem, a to je uvjerenje da stvari treba raditi na određen način, jer tako jeste i jer smo tako naučeni. Neki će pak reći, pa tako je uvijek bilo. Kada odete u prirodu vidjećete da ni priroda ne prati pravila, kao i ovo drvo na slici dole, koje raste poput nekog ogromnog korjena koji raste malo ispod, a malo iznad zemlje. Priroda ne zna šta je strah i čini se da se sve dešava nekako spontano, a ipak kao da sve ima svoj smisao i svoju svrhu.

IMG_20150910_160550

Boravak u prirodi može zaista da bude vrlo korisno provedeno vrijeme. Pronalazač Nikola Tesla je u svojim memoarima pisao da je sve svoje ideje dobio boraveći u prirodi i meditirajući. Boravak u prirodi nas prizemljuje i budi zdrava razmišljanja, jer nas podsjeća da smo i mi dio nje i kako suština jeste vrlo jednostavna, a manjkavost jezika je samo iskomplikuje.

Zaboravili smo slušati tišinu

Tišina prirode je u stvari mnoštvo zvukova, zvukova koji su se izgubili u buci moderne gradske mašine .

Život u gradu, odsječen od prirode, sa iskonstruisanim parkovima I ZOO vrtovima nam nudi vještački doživljaj prirode kao i osjećanje da smo mi ljudi bolji i pametniji od prirodnog svijeta oko nas. Da, mi imamo razum i to je vjerovatno jedna od osnovnih karakteristika čovjeka, koja ga dijeli od ostalih živih bića. Pitanje je, da li nas je razum učinio boljima?

Jedan od čestih opisa modernog čovjeka je da smo postali indiferentni, nezainteresovani i otuđeni od svoje prirode i duhovnosti, a i jedni od drugih. Zaokoupljeni modernim igračkama sve manje imamo vremena da posmatramo stvarni svijet i život koji se upravo dešava oko nas, a život se konstantno dešava i dešavaće se i kad nas više ne bude.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Pred nama je staza koja vodi negdje, a gdje će nas zaista odvesti samo možemo pretpostaviti. Neko mi je jednom rekao da je lijepo imati cilj u životu, ali da je poenta znati uživati u samom putu do tog cilja.

Kako uživati ako je staza veoma grbava?

Na to pitanje nema jednostavnog odgovora jer možda je ta grbava staza naporna meni, ali će nekome biti samo blago zatalasana. Možda postoji i neka druga staza koju još nismo oprobali. Nekad mi se čini da ljudi radije idu grbavom stazom, jer im je poznata. Hoću reći da je uživanje kao i sve u životu ovisno od nas samih i od toga koliko smo voljni da se suočimo sa sopstvenim strahovima. Da, život može biti surov i zašto da se ja osjećam odgovornim za neki sistem koji je postavljen prije 100 godina, pitao bi neko?

To što mogu ja da uradim je da učim, da slušam i  da posmatram sebe i svijet oko mene. Ja mogu da svijet gledam kao čudo, koje se trenutno dešava pred mojim očima i da vjerujem u ljudsku saosjećajnost, u ljubav, jer ne bi bili ovjde i čitali ove riječi da ona ne postoji. A postoji i strah, a strah može da nas odvede i do slobode i do zarobljeništva.

Teško je mijenjati svijet. Puno je lakše promijeniti svoju perspektivu. Ta staza nije baš najlakša, ali donosi zadovoljstvo, jer tada znate da su izbori vaši kakve god njihove posljedice bile. A posljedice su, čini mi se, uvijek ljepše kada stvari radimo iz ljubavi I sa vjerom ljude, a ne iz straha i strepnje da ćemo biti prevareni ili iskorišteni.

To je za mene suština koja može donijeti promjenu i miran san. Živjeti ljubav.

I onda je došlo vrijeme da se ide kući u toplo i sigurno gnijezdo, a sunce je kao i uvijek polako nestalo iza horizonta da nekim drugim ljudima osvijetli dan.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

 

Živjeli 🙂

Nataša

Šveđani dokazali: Treba raditi 6 sati dnevno

Sve je više dokaza da je eksperiment jednog gradića u Švedskoj o skraćenom radnom vremenu urodio plodom. Radnici su srećniji, a samim tim i efikasniji.
Radnici u SAD provedu u proseku 47 sati nedeljno u kancelariji prateći trend da rade duže i više kako bi bili bolji radnici. Međutim, jedan starački dom u Švedskoj pokazao je pozitivne rezultate eksperimenta koji je uveden prošle godine.

Continue reading Šveđani dokazali: Treba raditi 6 sati dnevno

Naime, podsetimo, jedan grad u Švedskoj stavio je na test osmočasovno radno vreme tako što je uveo radni dan koji traje šest sati, ali za punu platu.

U aprilu 2014. godine Vlada Gothenburga počela je sa ovim eksperimentom u nadi da će kraće radno vreme uticati na smanjenje bolovanja, a da će istovremeno podstaći produktivnost na poslu i tako uštedeti državi novac.

U domu za brigu o bolesnima šest sati rada i redovna plata pokazali su se kao odlična kombinacija, piše “Gardijan”.

Ovaj model počele su da prate i neke druge ustanove, jer je nega postala bolja, a radnici su imaju kvalitetniji život, što im omogućava da se na poslu bolje staraju o svojim pacijentima, a kod kuće da vode bolju prigu o svojoj porodici, ali i o sebi samima.

“Nekada sam bila non-stop iscrpljena… došla bih kući i samo se onesvestila na sofu. A sada imam mnogo više energije i elana kako za posao tako i za porodični život”, kaže jedna medicinska sestra.

I neki veliki poslodavci počeli su da testiraju ovakav skraćeni radni dan. Isto je radilo jedno odeljenje Tojote i rezultati su bili dobri.

Nedavno je i dr Pol Keli sa Oksforda tvrdio da je vreme za veliku društvenu promenu koja će radno vreme i održavanje nastave prilagoditi biološkom satu ljudi, piše b92.

U vreme kada brzo živimo, sve je teže uskladiti porodične i poslovne obaveze. Ono što bi mnogima olakšalo život je fleksibilno radno vreme. Ali ta fleksibilnost ima i svoju cenu.

Izvor: srbijadanas.com

Kognitivna disonanca

Sjetite se kada ste zadnji put diskutovali neku temu sa prijateljem ili kolegom, a da vaše mišljenje nije bilo prihvaćeno. Dobili ste možda kritiku ili protuargument. Kako ste se osjećali u tom momentu u svome tijelu? Da li ste osjetili nešto u stomaku ili u glavi? Da li ste odmah počeli da branite svoj stav, ili vam se razmišljanje blokiralo pa ste se povukli, ili ste mirno saslušali kritiku i pokušali da je konstruktivno shvatite?

Continue reading Kognitivna disonanca

Sve su to načini reagovanja u situacijama kada osjećamo prijetnju na naš integritet. Najnovija istraživanja iz neurologije ukazuju na to, da naš nervni sistem reaguje na isti način kada nam prijeti realna opasnost, kao i kad smo kritikovani ili kad doživimo sukob mišljenja. Kako ćemo u datoj situaciji reagovati zavisi od više faktora. U psihologiji se često ističe da nam je u prirodi da težimo ka tome da ostanemo dosljedni svojim stavovima i mišljenjima, jer shvatamo sebe kao prilično nepromjenjljivu individuu, čija se individualnost odlikuje određenim stavovima i idejama, koji su osnovni pokretač naših reakcija u odnosu sa socijalnom okolinom. Tako da, ako vjerujemo da je školovanje dobro i korisno, vjerovatno ćemo savjetovati i druge da se školuju.

Postoje situacije kada, iz raznih razloga, djelamo protivno svojim osnovnim stavovima. Često radimo stvari koje nisu dosljedne našem znanju ili stavovima. Mnogi pušači, na primjer, znaju da je dim štetan za organizam, ali i dalje nastavljaju da puše. Kada lažemo, znamo da samo lažemo I sebe, pa ipak to radimo. Često ovakve radnje objašnjavamo tako što pronalazimo argumente, koji opravdavaju naše ponašanje i time smirujemo svoju savijest. Pušenje me smiruje, ne pušim baš puno, to je nešto samo moje, ili lažem da bi zaštitio druge, to je samo mala laž i sl.

Kada nam ne polazi od ruke da racionalizujemo svoje ponašanje, tada dolazi do psihološke nelagodnosti, tj. do kognitivne disonance. Kada govorim o kogniciji, mislim na sve mentalne procese koji nas čine ljudima, kao što su mišljenje, percepcija i sposobnosti rješavanja problema.

Disonanca je neusaglašenost, a u običnom jeziku možemo je i nazvati frustracijom ili nedostatkom ravnoteže.

Kognitivna disonanca je mentalni process, koji se javlja kada su neka dva stava/razmišljanja u međusobnom konfliktu. Sistem teži da ispravi tu grešku i prihvata jedan stav da bi se vratio u ravnotežu. Socijalni pritisak može uticati na to da prihvatimo stav/razmišljanje sa kojim se u suštini ne slažemo. Da bi to mogli uraditi moramo i sebe ubijedit da je izbor valjan, te smo primorani pronaći objašnjenje koje opravdava naš izbor.

Ovaj mentalni proces u većini slučajeva nije nimalo ugodan, pogotovo kada osjećamo da kršimo svoje stavove da bi ostvarili prihvatanje ili naklonost drugih ljudi.

 Zašto dolazi do ovakvih situacija?

Postoje mnogi razlozi i mnoge moguće situacije u kojima će se lični stavovi suprotstaviti samoj situaciji i našem reagovanju u datoj situaciji. Vjerovatno nam je svima poznato da ponekad radimo stvari zato što je to stav firme ili familije, iako osjećamo da se sa takvim ponašanjem ne slažemo. Često se nalazimo u situacijama koje nisu sasvim jasne i primorani smo da ih tumačimo kako najbolje možemo. U takvim situacijama dolazimo do brzih rješenja. U današnje vrijeme ”brzog življenja” takvih je situacija mnogo.

Jutro je, kasnimo na posao, djeca žele da pogledaju svoj omiljeni crtić pa se sporo oblače, a nama se žuri da stignemo na bitan sastanak. Raste nam pritisak i popušta strpljenje. Povisićemo glas ili možda uraditi nešto ekstremno. Sa jedne strane pokušavamo da ostanemo dosljedni svojoj odgovornosti prema poslu, jer ne želimo da kasnimo iz poštovanja prema kolegama. Sa druge strane radimo nešto, što nije u saglasnosti sa osjećanjem odgovornosti prema sopstvenoj djeci, koja nisu ni svjesna naše unutrašnje borbe da sve stignemo i da budemo i dobri kolege i dobri roditelji. Javlja se psihološka nelagodnost, neuravnoteženost stavova i želja.

cognitive dissonance

Kako se nosimo sa tim i kako racionalizujemo svoje postupke?

Jako je bitno ostati uravnotežen u današnjoj trci sa vremenom. Kognitivna disonanca može biti momentalna, tj. kada se javi u samom trenutku odluke. U ovom slučaju vrlo brzo racionalizujemo postupak: ”Pokušamo da izgladimo odnose sa djecom na putu u školu”.

Problem nastaje kada kognitivna disonanca ostaje prisutna, tj. kada je balans teže pronaći. Možda se nalazimo u takvoj životnoj situaciji, da svakodnevno radimo stvari koje nisu u saglasnosti sa našim osnovnim stavovima. Možda radimo u firmi gdje smo dobili novi zadatak, čije se izvršavanje protivi našim stavovima. Kada se sa ovakvim problemom suočavamo svakodnevno, tada se nalazimo u stanju konstantne neuravnoteženosti ličnih stavova i zadataka koje obavljamo. Ovakvo stanje može dovesti do mnogih boljki modernog vremena kao što su stres, depresija, anksioznost, a i fizičke bolesti kao što su hronični bolovi.

Da se vratimo na početak. Isti neurološki procesi se aktiviraju u stvarnoj opasnosti kao i stanju kognitivne disonance, tj. neslaganja na mentalnom nivou. Aktiviraju se fiziološki mehanizmi kao što je promjena krvnog pritiska, povišeno lučenje adrenalina, napetost mišića, tj. generalno povišena fiziološka pripravnost.

U slučaju kognitivne disonance je sama prijetnja manje jasna. Kada nam prijeti pas, možemo pobjeći ili se pokušati odbraniti. Kada nam prijeti lična savijest, mogućnosti reagovanja su malo drugačije. Pri kognitivnoj disonanci je prijetnja usmjerena na naš osobni integritet i dosljednost. Kako se nositi sa takvom vrstom prijetnje? Svako od nas ima određeno znanje o životu. To znanje se odražava u našim stavovima i postupcima. S vremena na vrijeme mi dobijemo nove informacije, koje govore nešto novo i drugačije od onog što već znamo. U današnje vrijeme informisanosti, mnoštvo informacija nas bombarduje sa svih strana. Preko medija i kroz priče sa ljudima oko nas, svakodnevno primamo informacije o tome, kako treba da se hranimo, šta je zdravo a šta ne, kako da se oblačimo, kako da odgajamo djecu, kako da se ponašamo i u šta da vjerujemo. Naše svakodnevne odluke se formiraju tako što informacije koje konstantno dobijamo iz okoline naš nervni sistem upoređuje i usklađuje sa postojećim znanjem i tjelesnim reakcijama (ovaj proces je uglavnom nesvjestan, da bi mogli što brže i efikasnije da reagujemo).

Kako ćemo se odnositi prema svim tim informacijama ovisi od naše otvorenosti ili skeptičnosti prema novitetima. Ako smo uvijek išli istom stazom, bez puno promjena, navikli smo na sigurnost jednoličnosti i tada ćemo teže prihvatiti nešto novo i drugačije. Ljudska istorija je puna primjera da novim saznanjima treba vremena da postanu opšte prihvaćene činjenice. Zato nemojte očajavati. Možda i čitanje ovih redova u vama izaziva kognitivnu disonancu. Ne zaboravite da su ljudi dugo vremena vjerovali da se sunce okreće oko zemlje. Galileo Galilei je u 17-to vijeku zbog podržavanja Kopernikove ideje o Heliocentrizmu bio proganjan od strane inkvizicije. Tako i u našem malom individualnom svijetu postoje sile koje se bore da zadrže neko staro vjerovanje pronalazeći argumente koji ga podržavaju. To je jedan sasvim priodan proces zaštite ličnog identiteta i integriteta. To je proces koji se dešava u svim ljudima i koji je dio ličnog rasta i širenja svijesti o ljudskom postojanju i postojanju svijeta oko nas.

Najnovija istraživanja iz neurologije ukazuju i na to da naš nervni sistem nema centralni sistem iz kojeg dolaze informacije, drugim riječima naš sistem nema centralnu vladu. Funkcionisanje nervnog sistema se sastoji od konstantne saradnje neuralnih veza koje koordiniraju nove i stare informacije. Od momenta do momenta nervni sistem tumači informacije stvarajući sliku stvarnosti.

To što nam pravi probleme jeste činjenica da smo odrastanjem indoktrinirani da vjerujemo da imamo nepromjenjiv identitet. Nelagodnost koju osjecamo kada se suočimo sa kontradiktornim informacijama pokušavamo da riješimo na razne načine.

Zamislite da jako volite da pijete mlijeko. Jedan dan pročitate u vijestima da mlijeko nije dobro za zravlje prema novim naučnim studijama. Da li ćete nastaviti piti mlijeko mirne savijesti? Neki će provjeriti ovu informaciju i pronaći druge informacije koje govore da je mlijeko korisno i da korisne strane nadjačavaju štetne. Sa ovakvim informacijama se svakodnevno susrećemo i pravog odgovora nema. Odgovor se nalazi u vašem ličnom shvatanju ovih informacija i spremnosti da ih ili integrišete ili odbacite. Možda ćete prestati čitati vijesti kako bi izbjegli ovakve dileme. Poenta je u širenju svjesti o ličnoj odgovornosti.

Mi živimo u jednom veoma interesantnom dobu, dobu pristupačnosti informacijama. U vrijeme Galilea je samo mali broj ljudi mogao pročitati njegove knjige i dati mu podršku. Danas je velikom broju stanovnika planete dostupan internet, a time i pristup informacijama. Informacija je mnogo, što čini da je kognitivna disonanca mnogo prisutnija u našim životima. Danas su, na primjer, u medijima vrlo prisutne informacije o tome šta je dobro za zdravlje a šta ne. Možda vam je neprijatno na poslu jesti nešto masno, ako većina vaših kolega izražava stav da masnoća nije dobra za zdravlje krvnih sudova. Tako se nađete primorani da promjenite sastav svog ručka da bi se uklopili u prihvaćenu cjelinu. Rješili ste kognitivnu disonancu. Na poslu jedete salatu, ali kad dođete kući spremite si jedan dobar masni sos i sočnu šniclu. Šalu na stranu. Činjenica je da se ovakve stvari danas svakodnevno dešavaju.

Da privedemo ovo kraju. Poenta je da kognitivna disonanca, ako je konstantno prisutna može izazvati stres, a stress potom može dovesti do depresije ili anksioznosti ili do fizičke bolesti. Konstantno analiziranje i vaganje stavova i mišljenja može biti veoma naporno.

Šta da se radi?

Sama svjesnost činjenice da nas je odrastanje u određenoj kulturi i društvu programiralo da prihvatamo i odbacujemo određene informacije je korak ka opušenijem življenju.

Svakodnevno oprostite sebi a i drugim ljudima i živite svjesno.

Nemojte stvari uzimati preozbiljno.

Dopustite sebi da pogriješite.

Dopustite sebi mogućnost promjene stava.

Nemojte se bojati autoriteta i vjerujte sebi i svojim osjećanjima.

Autor: Nataša Stajic

Simptomi stresa

Simptomi stresa se često nakupljaju postepeno prije nego što ih primjetitite i mogu uticati na vaše zdravlje dok vi mislite da imate neki fizički problem. Prepoznavanje simptoma vam može dati prednost u boljem obuzdavanju stresa

Stres ne utiče na sve ljude na isti način ali ako ste pod stresom vjerovatno imate neke od sljedećih simptoma.

Simptomi vezani za raspoloženje

– tjeskoba, nervoza

– nemir

– nedostatak motivacije ili koncentracije

– iritabilnost ili ljutnja

– tuga ili depresija

– pretjerana sumnjičavost ili odbrambenost

– gubitak smisla za humor

– problemi s memorijom, naročito kratkotrajnom

Continue reading Simptomi stresa

Simptomi vezani za tijelo

– glavobolja

– napetost ili bol u mišićima

– bol u prsima

– umor

– oslabljen ili jako pojačan apetit

– učestalo mokrenje

– kratkoća udisaja

– promjene u seksualnom nagonu

– problemi sa probavom (nadutost, proljev, zatvor)

– problemi sa spavanjem, loši snovi

 

Simptomi vezani za ponašanje

– prejedanje ili izbjegavanje obroka

– nekontrolirani ispadi ljutnje i bijesa

– pretjerano alkoholiziranje ili drugi poroci

– pušenje cigareta u svakom slobodnom trenutku

– povlačenje od druženja

– prestanak brige za izgled i oblačenje

– pretjerano žvakanje žvakaćih guma, grickanje noktiju i druga kompulzivna ponašanja

– zbunjenost i poteškoće u donošenju odluka

– pretjerane reakcije na sitne i nevažne probleme i greške
Neki od ovih simptoma mogu biti indikatori za druge bolesti (ako ste pod sumnjom, konsultirajte se sa doktorom).

Različite osobnosti različito reagiraju na stresne situacije. Neke osobe ispoljavaju nezadovoljstvo vani, a neke se zbog stresa povlače u sebe. Napominjemo da ne morate imati sve navedene simptome da biste znali da ste pod stresom.

 

Izvor:

http://depresija101.com/simptomi-stresa/