Sjetite se kada ste zadnji put diskutovali neku temu sa prijateljem ili kolegom, a da vaše mišljenje nije bilo prihvaćeno. Dobili ste možda kritiku ili protuargument. Kako ste se osjećali u tom momentu u svome tijelu? Da li ste osjetili nešto u stomaku ili u glavi? Da li ste odmah počeli da branite svoj stav, ili vam se razmišljanje blokiralo pa ste se povukli, ili ste mirno saslušali kritiku i pokušali da je konstruktivno shvatite?

Sve su to načini reagovanja u situacijama kada osjećamo prijetnju na naš integritet. Najnovija istraživanja iz neurologije ukazuju na to, da naš nervni sistem reaguje na isti način kada nam prijeti realna opasnost, kao i kad smo kritikovani ili kad doživimo sukob mišljenja. Kako ćemo u datoj situaciji reagovati zavisi od više faktora. U psihologiji se često ističe da nam je u prirodi da težimo ka tome da ostanemo dosljedni svojim stavovima i mišljenjima, jer shvatamo sebe kao prilično nepromjenjljivu individuu, čija se individualnost odlikuje određenim stavovima i idejama, koji su osnovni pokretač naših reakcija u odnosu sa socijalnom okolinom. Tako da, ako vjerujemo da je školovanje dobro i korisno, vjerovatno ćemo savjetovati i druge da se školuju.

Postoje situacije kada, iz raznih razloga, djelamo protivno svojim osnovnim stavovima. Često radimo stvari koje nisu dosljedne našem znanju ili stavovima. Mnogi pušači, na primjer, znaju da je dim štetan za organizam, ali i dalje nastavljaju da puše. Kada lažemo, znamo da samo lažemo I sebe, pa ipak to radimo. Često ovakve radnje objašnjavamo tako što pronalazimo argumente, koji opravdavaju naše ponašanje i time smirujemo svoju savijest. Pušenje me smiruje, ne pušim baš puno, to je nešto samo moje, ili lažem da bi zaštitio druge, to je samo mala laž i sl.

Kada nam ne polazi od ruke da racionalizujemo svoje ponašanje, tada dolazi do psihološke nelagodnosti, tj. do kognitivne disonance. Kada govorim o kogniciji, mislim na sve mentalne procese koji nas čine ljudima, kao što su mišljenje, percepcija i sposobnosti rješavanja problema.

Disonanca je neusaglašenost, a u običnom jeziku možemo je i nazvati frustracijom ili nedostatkom ravnoteže.

Kognitivna disonanca je mentalni process, koji se javlja kada su neka dva stava/razmišljanja u međusobnom konfliktu. Sistem teži da ispravi tu grešku i prihvata jedan stav da bi se vratio u ravnotežu. Socijalni pritisak može uticati na to da prihvatimo stav/razmišljanje sa kojim se u suštini ne slažemo. Da bi to mogli uraditi moramo i sebe ubijedit da je izbor valjan, te smo primorani pronaći objašnjenje koje opravdava naš izbor.

Ovaj mentalni proces u većini slučajeva nije nimalo ugodan, pogotovo kada osjećamo da kršimo svoje stavove da bi ostvarili prihvatanje ili naklonost drugih ljudi.

 Zašto dolazi do ovakvih situacija?

Postoje mnogi razlozi i mnoge moguće situacije u kojima će se lični stavovi suprotstaviti samoj situaciji i našem reagovanju u datoj situaciji. Vjerovatno nam je svima poznato da ponekad radimo stvari zato što je to stav firme ili familije, iako osjećamo da se sa takvim ponašanjem ne slažemo. Često se nalazimo u situacijama koje nisu sasvim jasne i primorani smo da ih tumačimo kako najbolje možemo. U takvim situacijama dolazimo do brzih rješenja. U današnje vrijeme ”brzog življenja” takvih je situacija mnogo.

Jutro je, kasnimo na posao, djeca žele da pogledaju svoj omiljeni crtić pa se sporo oblače, a nama se žuri da stignemo na bitan sastanak. Raste nam pritisak i popušta strpljenje. Povisićemo glas ili možda uraditi nešto ekstremno. Sa jedne strane pokušavamo da ostanemo dosljedni svojoj odgovornosti prema poslu, jer ne želimo da kasnimo iz poštovanja prema kolegama. Sa druge strane radimo nešto, što nije u saglasnosti sa osjećanjem odgovornosti prema sopstvenoj djeci, koja nisu ni svjesna naše unutrašnje borbe da sve stignemo i da budemo i dobri kolege i dobri roditelji. Javlja se psihološka nelagodnost, neuravnoteženost stavova i želja.

Kako se nosimo sa tim i kako racionalizujemo svoje postupke?

Jako je bitno ostati uravnotežen u današnjoj trci sa vremenom. Kognitivna disonanca može biti momentalna, tj. kada se javi u samom trenutku odluke. U ovom slučaju vrlo brzo racionalizujemo postupak: ”Pokušamo da izgladimo odnose sa djecom na putu u školu”.

Problem nastaje kada kognitivna disonanca ostaje prisutna, tj. kada je balans teže pronaći. Možda se nalazimo u takvoj životnoj situaciji, da svakodnevno radimo stvari koje nisu u saglasnosti sa našim osnovnim stavovima. Možda radimo u firmi gdje smo dobili novi zadatak, čije se izvršavanje protivi našim stavovima. Kada se sa ovakvim problemom suočavamo svakodnevno, tada se nalazimo u stanju konstantne neuravnoteženosti ličnih stavova i zadataka koje obavljamo. Ovakvo stanje može dovesti do mnogih boljki modernog vremena kao što su stres, depresija, anksioznost, a i fizičke bolesti kao što su hronični bolovi.

Da se vratimo na početak. Isti neurološki procesi se aktiviraju u stvarnoj opasnosti kao i stanju kognitivne disonance, tj. neslaganja na mentalnom nivou. Aktiviraju se fiziološki mehanizmi kao što je promjena krvnog pritiska, povišeno lučenje adrenalina, napetost mišića, tj. generalno povišena fiziološka pripravnost.

U slučaju kognitivne disonance je sama prijetnja manje jasna. Kada nam prijeti pas, možemo pobjeći ili se pokušati odbraniti. Kada nam prijeti lična savijest, mogućnosti reagovanja su malo drugačije. Pri kognitivnoj disonanci je prijetnja usmjerena na naš osobni integritet i dosljednost. Kako se nositi sa takvom vrstom prijetnje? Svako od nas ima određeno znanje o životu. To znanje se odražava u našim stavovima i postupcima. S vremena na vrijeme mi dobijemo nove informacije, koje govore nešto novo i drugačije od onog što već znamo. U današnje vrijeme informisanosti, mnoštvo informacija nas bombarduje sa svih strana. Preko medija i kroz priče sa ljudima oko nas, svakodnevno primamo informacije o tome, kako treba da se hranimo, šta je zdravo a šta ne, kako da se oblačimo, kako da odgajamo djecu, kako da se ponašamo i u šta da vjerujemo. Naše svakodnevne odluke se formiraju tako što informacije koje konstantno dobijamo iz okoline naš nervni sistem upoređuje i usklađuje sa postojećim znanjem i tjelesnim reakcijama (ovaj proces je uglavnom nesvjestan, da bi mogli što brže i efikasnije da reagujemo).

Kako ćemo se odnositi prema svim tim informacijama ovisi od naše otvorenosti ili skeptičnosti prema novitetima. Ako smo uvijek išli istom stazom, bez puno promjena, navikli smo na sigurnost jednoličnosti i tada ćemo teže prihvatiti nešto novo i drugačije. Ljudska istorija je puna primjera da novim saznanjima treba vremena da postanu opšte prihvaćene činjenice. Zato nemojte očajavati. Možda i čitanje ovih redova u vama izaziva kognitivnu disonancu. Ne zaboravite da su ljudi dugo vremena vjerovali da se sunce okreće oko zemlje. Galileo Galilei je u 17-to vijeku zbog podržavanja Kopernikove ideje o Heliocentrizmu bio proganjan od strane inkvizicije. Tako i u našem malom individualnom svijetu postoje sile koje se bore da zadrže neko staro vjerovanje pronalazeći argumente koji ga podržavaju. To je jedan sasvim priodan proces zaštite ličnog identiteta i integriteta. To je proces koji se dešava u svim ljudima i koji je dio ličnog rasta i širenja svijesti o ljudskom postojanju i postojanju svijeta oko nas.

Najnovija istraživanja iz neurologije ukazuju i na to da naš nervni sistem nema centralni sistem iz kojeg dolaze informacije, drugim riječima naš sistem nema centralnu vladu. Funkcionisanje nervnog sistema se sastoji od konstantne saradnje neuralnih veza koje koordiniraju nove i stare informacije. Od momenta do momenta nervni sistem tumači informacije stvarajući sliku stvarnosti.

To što nam pravi probleme jeste činjenica da smo odrastanjem indoktrinirani da vjerujemo da imamo nepromjenjiv identitet. Nelagodnost koju osjecamo kada se suočimo sa kontradiktornim informacijama pokušavamo da riješimo na razne načine.

Zamislite da jako volite da pijete mlijeko. Jedan dan pročitate u vijestima da mlijeko nije dobro za zravlje prema novim naučnim studijama. Da li ćete nastaviti piti mlijeko mirne savijesti? Neki će provjeriti ovu informaciju i pronaći druge informacije koje govore da je mlijeko korisno i da korisne strane nadjačavaju štetne. Sa ovakvim informacijama se svakodnevno susrećemo i pravog odgovora nema. Odgovor se nalazi u vašem ličnom shvatanju ovih informacija i spremnosti da ih ili integrišete ili odbacite. Možda ćete prestati čitati vijesti kako bi izbjegli ovakve dileme. Poenta je u širenju svjesti o ličnoj odgovornosti.

Mi živimo u jednom veoma interesantnom dobu, dobu pristupačnosti informacijama. U vrijeme Galilea je samo mali broj ljudi mogao pročitati njegove knjige i dati mu podršku. Danas je velikom broju stanovnika planete dostupan internet, a time i pristup informacijama. Informacija je mnogo, što čini da je kognitivna disonanca mnogo prisutnija u našim životima. Danas su, na primjer, u medijima vrlo prisutne informacije o tome šta je dobro za zdravlje a šta ne. Možda vam je neprijatno na poslu jesti nešto masno, ako većina vaših kolega izražava stav da masnoća nije dobra za zdravlje krvnih sudova. Tako se nađete primorani da promjenite sastav svog ručka da bi se uklopili u prihvaćenu cjelinu. Rješili ste kognitivnu disonancu. Na poslu jedete salatu, ali kad dođete kući spremite si jedan dobar masni sos i sočnu šniclu. Šalu na stranu. Činjenica je da se ovakve stvari danas svakodnevno dešavaju.

Da privedemo ovo kraju. Poenta je da kognitivna disonanca, ako je konstantno prisutna može izazvati stres, a stress potom može dovesti do depresije ili anksioznosti ili do fizičke bolesti. Konstantno analiziranje i vaganje stavova i mišljenja može biti veoma naporno.

Šta da se radi?

Sama svjesnost činjenice da nas je odrastanje u određenoj kulturi i društvu programiralo da prihvatamo i odbacujemo određene informacije je korak ka opušenijem življenju.

Svakodnevno oprostite sebi a i drugim ljudima i živite svjesno.

Nemojte stvari uzimati preozbiljno.

Dopustite sebi da pogriješite.

Dopustite sebi mogućnost promjene stava.

Nemojte se bojati autoriteta i vjerujte sebi i svojim osjećanjima.

Autor: Nataša Stajic