Šta je kognitivna terapija?

Kognitivna terapija je nastala u Americi i njen začetnik je psiholog Aron T. Beck.  Aron je tokom svojih seansi sa klientima otkrio da su misli o kojima klienti pričaju vrlo bitan aspekt stanja u kojem se osoba nalazi. On je otkrio da kod deprimiranih osoba i osoba sa anksioznošću (strahom), misli postaju vrlo negativne. Njegova polazna tačka je bila, da je za sve psihološke probleme zajedničko to da su misli, koje nam se motaju po glavi iskrivljene, negativne, nerealne i da utiču na osjećanja, na naše tjelo i na naše ponašanje.

Cjelokupno iskustvo i percepcija svijeta je konstantno pod uticajem misaonih procesa. Tumačenje aktuelnih dogadjaja se zasniva na ličnim stavovima o sebi, o drugima i svjetu oko nas, a ti stavovi se farmiraju tokom odrastanja.

Tokom odrastanja se formiraju matrice razmišljanja i reagovanja, koje se u kognitivnoj psihologiji nazivaju šeme ili matrice.

Čovjek je u biti rodjen slobodan i bez predrasuda. Svako sputavanje/učenje/odgoj u svrhu indoktrinacije u bilo koju kulturu mogu stvoriti matrice razmišljanja, a time i osjećanja, koji nam kasnije u životu mogu zadati probleme. Obično su te matrice povezane sa strahom i nesigurnošću u sopstvene mogućnosti, koje smo kao dijete doživjeli, kad smo učeni da sputavamo svoje impulse i osjećanja, da bi se ponašali na određen način koji su od nas zahtijevali ili roditelji ili razni sociajlni kontksti (škola, društvo i td.). Niste morali doživjeli neku veliku traumu u djetinjstvu, dovoljno je da je vaša djetinja sloboda bila sputana nekom zabranom u svrhu zadovoljenja tudjih potreba a ne vaših.

Nesigurnost hrani osjecanje i sklop misli da ste sami, da vas niko ne razumije, da se ljudima ne može vjerovati, da što god da uradite nije dovoljno, da morate da izgledate i da se ponašate na odredjen način da bi bili prihvaćeni ili voljeni.

Situacije koje prizvode ovakve sklopove razmišljanja su situacije u kojima smo osjetili da ljubav ne mora biti bezuslovna, već da se treba zaraditi određenim ponašanjem.

Kako se radi u kognitivnoj terapiji?

Osnovni koncept kognitivne trapije je da se nase iskustvo sastoji od misli, osjecanja, tjelesnih osjeta, ponašanja i reakcija. Kada se nađemo u određenoj situaciji aktiviraju se misli i osjećanja koje mi tumačimo i na osnovu tog tumačenja reagujemo.

Cilje kognitivnog terapeuta je da, zajedno sa klijentom, identifikuje neadekvatne i negativne misaone procese i ispita njigovu tačnost. Pogotovo snaga riječi, kao što su uvijek, nikada, sve, se ispituje. Da li je zaista tačno da ti nikada ništa ne ide od ruke i da uvijek donosoš pogrešne zaključke?

Tokom terapije klijent upoznaje svoje misaone procese , uči da ih prepoznaje i mijenja, tako što postaje svjestan misaonih procesa, koji su nekorisni i sputavajući, i time otvara mogućnost da se formiraju nova, pozitivna iskustva sa novim i korisnijim misaonim procesima. Kognitivna terapija ispituje osnovne strahove i uči nas da se suočavamo sa njima, jer to je najbolji način da prevaziđemo svoje strahove.

Najbolji način da se riješimo neke fobije jeste, da se polako i postepeno suočimo sa situacijom koja aktivira paniku i da otkrijemo njenu realnu opasnost u odnosu na doživljaj straha, koji ona proizvodi u našem tijelu i umu.

Ja sam se na primjer uvijek bojala paukova, ali moj strah je znatno umanjila jedna jednostavna vježba. Počela sam da ih zamišljam u smješnom odjelu, sa patikama i uplašenim izrazom lica. Na ovaj način možete raditi sa bilo kakvim strahom. O tome ću pisati više u članku o vizualizaciji.

Mozak je poput bilo kojeg mišića u tijelu, te kao i mišići i mozak se može istrenirati. Kao svaki drugi trening, trening načina razmišljanja i shvatanja sopstvenih misli i reakcija može biti dugotrajan proces, koji zahtijeva istrajnost i motivaciju da budete sami svoj gazda.

Srdačan pozdrav

Nataša