Napisala Nataša Stajić

 

Zadnjih se godina psihologija generalno inspirisala i drugim prilazima rješavanju ljudske patnje i problema. Meditacija je zadnjih godina vrlo prisutna u medicini i psihologiji, čak je postalo i moderno baviti se meditacijom. Trendovi uvijek postoje, ali meditacija se pokazala kao vrlo efikasan način postizanja uravnoteženosti duha i tijela, misli i osjećanja.

Psihologija je zainteresovana za meditaciju jer je to jedna od metoda koja se pokazala efikasnom u preventivi depresije, stanja straha, stresa a i mnogih bolesti.

Čudesna moć meditacije nas uči da smo mnogo više od našeg tjela, naših misli i osjećanja. Meditacija nas uči da smo svjesna bića koja tek počinju da upoznaju i spoznaju ovaj dio svog bića – svoje svjesno ja. Čak je i naučnik Nikola Tesla praktikovao meditaciju i u svojim memoarima piše da je u tim momentima vizualizovao svoje pronalaske.

Meditacija kao vježba je vrlo jednostavna, nekima je možda čak dosadna i besmislena u početku, i zbog toga zahtijeva predanost, odgovornost i samodisciplinu. Svakodnevno praktikovanja meditacije daje rezultate, a rezultati fasciniraju neurologe, psihologe i doktore, te je ovi sve više preporučuju svojim pacijentima. Istraživanja iz neurologije ukazuju da meditiranje mijenja aktivnost mozga, smanjuje krvni tlak, poboljšava koncentraciju i odnos prema životu, svijetu i ljudima.

Psihologija je počela od toga da su misaoni procesi najvažniji aspekt iskustva i da oni aktiviraju osjećanja, tjelesne osjete i reakcije tj. odredjeno ponašanje. Danas je prihvaćeno shvatanje da svi ovi procesi utiču jedni na druge i da se ljudsko iskustvo najbolje može shvatiti kao nedjeljiva cjelina svih ovih procesa. Imajući to u vidu u psihologiji se počinje sve više raditi sa tjelesnim osjetima, disanjem i emocionalnim procesovanjem.

Disanje je najbitniji aspekt našeg iskustva. Praktikovanje meditacija počinje posmatranjem sopstvenog disanja i postepenim učenjem vraćanja fokusa uma sa neprestanog toka misli na disanje.

Disanjem unosimo kiseonik u organizam što nas održava u životu. Istraživanja pokazuju da disanje nije uvijek optimalno, a time i unos kiseonika u organizam. Disanje,  na primjer, nije optimalno kada smo pod stresom. Tada disanje postaje površno i manje kiseonika unosimo u organizam. Možda ste nekada i sami primjetili da vam je u nekim trenutcima potrebno više kiseonika i da morate dublje udahnuti. Kao da ste prestali disati, pa to onda nadoknadite jednim dubokim uzdahom.

Kako meditacija popravlja odnos prema samom sebi?

Većina problema se bazira na sopstvenim očekivanjima šta sve moramo stići, kako moramo izgledati, kako će nas drugi vidjeti, jesmo li dovoljno dobro obavili svoje poslove, jesmo li dovoljno dobri roditelji, prijatelji, članovi familije, kolege?

Rijetko se pitamo da li smo dovoljno dobri prema sebi samima. Jedan dio procesa izlječenja jeste prihvatanje sebe, prihvatanje realnosti, odnosno onoga što jeste u datom trenutku, i pronalaženje ljubavi i pažnje prema svojim najdubljim osjećanjima i stavovima, prema svom zaboravljenom djetetu. Svi smo nekada bili djeca. Sjetite se samo osjećanja dječije radosti, koja su mogle proizvesti čak i najmanje pohvale i sitnice.

Meditacija, između ostalog, pomaže da upoznamo i prihvatimo sopstvene emocije. Izraziti emocije nije uvijek lako. Uvid u sopstvene emocije nam pomaže da nadjemo adekvatan način da ih izrazimo kroz ljubav i pažnju, sa razumjevanjem brižnog roditelja. Većina problema sa kojima se suočavamo postoje, jer sa sobom (u podsvijesti) nosimo nerazriješene konflikte iz djetinjstva.

Često suzbijamo određene emocije jer se u biti bojimo da reakcija neće biti socijalno prihvaćena. Mozda smo bili kritikovani, osudjivani, manipulisani ili krivo optuženi kao dijete. Sada u sebi nosimo osjećanja koja samo čekaju prikladnu priliku da se izraze.

Zašto nas neke stvari ili ljudi u životu nerviraju? Da li ste se ikada zapitali da li to ima veze sa vašim iskustvom, a ne sa tim događajima ili ljudima na koje fokusirate svoja negativna osjećanja? Otvaranje vrata ovoj mogucnosti takođe je dio iscjeljenja. Za prihvatanje vlastite odgovornosti za svoje doživljaje dakako je potrebno znati disati i biti pažljiv prema sebi. Ako je meni dobro biće dobro i drugima. Dobra energija se širi kao talasi u vodi i tako utiče na sve što srećemo na svom putu.

Život kojim živimo danas, pogotovo na zapadu zahtijeva konstantnu pripravnost i planiranje. Uglavnom smo u našem iskustvu obuzeti prošlošću i planiranjem budućnosti. Rijetko kad imamo vremena da se povučemo u tišinu i da osjetimo svoje disanje, da dišemo punim plućima bez brige da moramo negjde stići. uglavnom nismo prisutni u momentu. Zbog toga i činimo greške, zaboravljamo i kasnije se kajemo zbog toga. Meditacija je dakle vježbanje prisutnosti. Većini ljudi je teško pronaći cak samo i 10 minuta dnevno da se bave meditacijom.

Vježbe i dinamika disanja

Dok je dijete u materici, snabdjeva se kiseonikom putem pupčane vrpce. Rodjenjem se plod odvaja od pupčane vrpce i po prvi put, to ljudsko biće treba da učini jednu novu radnju koja će mu osigurati opstanak – prvi uzdah, za koji se smatra da je najvažniji i najenergičniji udah koji će to ljudsko biće učiniti ikada u životu.

Samo disanje je proces uzimanja vazduha u pluća i izbacivanje vazduha iz pluća, koje su jedne od fundamentalnih aktivnosti živih bića. Anatomski gledano, disanje obuhvata pokrete u dvije duplje. Ljudski trup se sastoji od dvije duplje, grudne i trbušne. Ove dvije duplje imaju jednu zajedničku strukturu – dijafragmu, koja gradi gornji zid trbušne i donji zid grudne duplje.  Obje duplje su veoma pokretljive i sklone promjeni oblika što je vrlo važno za mogućnost disanja. T

rbušna duplja mijenja oblik poput fleksibilne strukture ispunjene tečnošću, poput balona ispunjenog vodom. Trbušna duplja u kontekstu disanja mijenja oblik ali ne i zapreminu. U kontekstu drugih procesa trbušna duplja može promijeniti zapreminu, kao na primjer kad se dobro najedemo. Ukupna zapremina trbušne duplje se poveća ako pojedemo dobar obrok i popijemo pola litra vode, jer će se povećati želudac, crijeva i bešika. Bilo kakvo povećanje trbušne duplje će izazvati posljedično smanjenje grudne duplje. Zbog toga ljudi otežano dišu nakon obilnog obroka, prije pražnjenja crijeva ili u trudnoći.

Intersantno je da uprkos tome šta osjećamo dok dišemo, zapravo mi ne uvlačimo vazduh u tijelo. Naprotiv, vazduh u tijelo potiskuje atmosferski pritisak kojim smo uvijek okruženi. Sila koja potiskuje vazduh u naša pluća jeste sila van ljudskog organizma. Disanjem smo povezani sa svjetom oko nas, bez kojeg ne bi mogli opstati. (iz knjige “Joga i Anatomija”)

Tehnika disanja i meditacije:

Glavni princip Mindfulnes meditacije je fokus naše svjesne pažnje na disanje.

Vježba:

Pronađite miran trenutak u toku dana, kada znate da vas  niko neće ometati. Najbolje je ujutro ili uveče, prije spavanja. Možete leći na leđa ili sjediti, ali tako da su vam leđa ispravljena i ruke oslonjene na noge. Noge ne bi trebale biti prekrštene ako sjedite na stolici.

Uglavnom je poželjno da sjedite u udobnom položaju ispravljenih leđa. Navijete sat za početak na 15 minuta. Zatvorite oči i fokusirajte svoju svjesnu pažnju na disanje. Dišite normalno, tako da se uzdah i izdah prate. Posmatrajte svoje disanje. Um će polako pokušavati da preuzme fokus raznim mislima ili ćete početi osjećati razne nugodnosti, (bol u ledjima, svrab, trnce, punoću u grudima i sl.), ali svaki put kada se nešto javi u svijesti prihvatite to sa razumjevanjem (to su samo misli) i vratite fokus na disanje. Disanje ne mora biti na određen nacin, ali za početak vam može pomoći da dišete na nos i da udisaj i izdisaj prate jedno drugo bez pauze.

Preporučuje se da se ove vježbe rade barem jednom dnevno da bi osjetili njihov efekat. Što više praktikujete ove vježbe to će vam biti lakše da se smirite i da nadjete fokus u stresnim i zahtjevnim situacijama. Disanje još nikome nije odmoglo, a mnoga istraživanja pokazuju da meditacija ima blagotvoran uticaj na zdravlje ljudi koji je redovno praktikuju.

Neurolozi tvrde da nam dnevno kroz glavu prođe i do 10 000 misli. Naš mozak je konstruisan da non-stop provjerava informacije i pronalazi riješenja. Meditacija je način na koji se ovo neprestano brbljanje uma može naučiti kontrolisati. Kada se brbljanje utiša dajemo mjesta izvornoj inspiraciji.

Mnogi mislioci i naučnici su najbolje ideje dobili iznenada u trenutcima kada uopšte nisu razmišljali o datom problemu.

Srdačan pozdrav

Nataša