Tag Archives: Psihologija

Miholjsko ljeto u čarobnoj šumi

Jedan od najboljih načina da se opustite i napunite baterije je boravak u prirodi. Šetnja šumom je ne samo dobra za kondiciju već i za vaša pluća. Ako živite u velikom gradu poput mene ovakvi izleti su još potrebniji.

Continue reading Miholjsko ljeto u čarobnoj šumi

Sat vremena vožnje od Kopenhagena se nalazi jedna stara šuma kojoj smo dali ime “Čarobna šuma” jer je zaista čarobna. Daleko je od puteva i na obali je mora, tako da jedini zvukovi koje ovdje možete čuti su cvrkutanje ptica, more i šuštanje lišća. Boravak u ovoj šumi je odmor i za dušu i za tijelo.

IMG_20150928_160110

Tlo šume je prekriveno mahovinom iz koje su poput novogodišnjih ukrasa virile bezbrojne gljive raznih boja i veličina.

IMG_20150928_150547

Ne razumijem se baš u gljive, a u našoj kuhinji se konzumiraju šampinjoni, bukovače i lisičarke tj. gljive koje se mogu kupiti u supermarketu, ali ko se razumije u gljive danas je mogao imati veoma dobar i hranjiv ručak.

IMG_20150928_150721

Tek kada odete u prirodu i odvojite se od gradske buke i vreve shvatićete koliko smo se otuđili od prirode. Nešto što je potpuno normalno i dio prirodnog ciklusa, kao što su ove gljive, nas, gradske ljude, može da fascinira kao da je u pitanju neka neobjašnjiva čarolija.

A možda i jeste!

IMG_20150928_145712

Ovo malo brdašce je mravinjak.

IMG_20150928_152045

Gledam ovaj mravinjak i pitam se da li je život u gradu sličan mravinjaku. Mnoštvo ljudi, koji idu u kolonama svako jutro i svako poslijepodne. Ali ko je i šta je naša matica? Za koga mi radimo?

Šta nas motiviše da vrijedno obavljamo svoje poslove iako bi nekada radili nešto drugo, kao na primjer prošetali šumom jedan lijepi jesenji dan umijesto da ga provedemo u nekoj zagušljivoj kancelariji ispred kompjutera i hrpe prašnjavih papira?

Pitam se također da li mravi imaju nezaposlene i biro za zapošljavanje i da li imaju problem sa psihijatrijskim bolestima?

Kada govorimo o životinjama koje žive u zajednici najčešće se tu umješa teorija o evoluciji, o preživljavanju najjačih i najsposobnijih koja kaže da slabiji jednostavno budu ostavljeni ili odbačeni. Ali, da li je sve tako jednostavno i u svijetu životinja?Životinje upravo žive u zajednicama da bi omogućile što bolji opstanak vrste. One će braniti jedna drugu od napada predatora. Delfini, na primjer, pomažu ranjenoj životinji tako što je na svojim leđima iznesu na površinu vode do vazduha.

Ljudi, koliko god istraumirani ratovima, religijskim i nacionalnim neslaganjima, ipak, u određenim situacijama, znaju da stave nesuglasice na stranu i da pomognu jedni drugima. To što se trenutno dešava u Evropi meni izgleda kao vrhunac borbe između vjere u ljude i straha od nepoznatog. A sve se postavlja u neku ekonomsku šemu o tome šta se isplati a šta ne, što naravno da izaziva strah, a strah za egzistenciju je jedan od jačih. Već su počele priče o tome koliko će evra koštati izbjeglice i to evra koji nisu uračunati u ovogodišnje budžete. Jadna Evropa, moraće da odštampa još malo šarenih papira da bi mogla pomoći gladnim izbjeglicama. Skupe su štamparije u Evropi.

Strah od nepoznatog u sebi sadrži više slojeva.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Ne samo što moramo da se brinemo za prostu egzistenciju već i za socijalno nametnute ideale i priče o tome kako i zašto jesmo dio nekog društva. Kakvi su Njemci, Mađari, Danci, Srbi ili Bosanci? Šta je to što nam je zajedničko, a šta je to što nas razdvaja? Ko je bio bolji, a ko lošiji? A kada se nađete u konkretnoj situaciji vidjećete da su to sve ljudi kao vi i ja i da će svako reagovati na svoj način bez obzira na to da li ima njemački, danski ili srbijanski pasoš.

Ljudi zapadne Evrpope su postali uveliko ovisni od komfora koje im moderno društvo nudi. Nove stvari se ovdje kupuju ne zato što su stare stvari pokvarene već zato što su postale demode. Na zapadu vlada totalna perverzija potrošačkog mentaliteta koja se već odavno širi i u ostale dijelove svijeta. To je najočiglednija posljedica ekonomije progresa; kupovati i trošiti što više, čak i kada vam sve te stvari više nisu ni potrebne.

Kupovina je postala dio stvaranja identiteta. Kroz kupovinu se liječimo strahova, izražavamo svoju kreativnost i svoj socijalni status. Danas se ne kupuju samo stvari već i doživljaji, doživljaji koji su nekada bili besplatni. I onda, kada osjetimo da bi ti komfori mogli da nestanu sasvim je normalno da osjećamo strah.

IMG_20150928_153913

Evropljani se boje promjena i u suštini su umrtvljeni raznim sedativima ili su toliko zaokupljeni trkom za uspjehom i bogatstvom da prosto nemaju vremena da stanu i da sagledaju stvarnost oko sebe. Neki čak i boravak na socijalnim medijima smatraju svojim socijalnim životom. Jedne prilike sam bila na nekom predavanju sa jednim socijalistom i odmah poslije predavanja on je sjeo da napiše post na Fejsbuku. Pitala sam ga, zar to ne može da pričeka, a on mi je odgovorio da ako se nešto ne pojavi na Fejsu onda kao da se nije ni desilo. Tada mi je bilo jasnije da mlađe generacije u stvari sve više žive “on-line” i da su ti statusi veoma bitni, jer to je veliki dio njihove stvarnosti. Na Fejsbuku se kritikuju političari i razmjenjuju nekad veoma provokativne riječi, ali suština društva se ne mijenja jer to su ipak samo riječi.

Moram priznati da sociajlni mediji imaju jednu pozitivnu stranu – dijeljenje informacija i mišljenja koje nikada ne biste vidjeli u konvencionalnim medijima, te tako i potisnute informacije dobivaju širu publiku.

Sada znate zašto mi godi izlet u šumu. Mir i tišina su lijek za um koji se vrlo brzo napuni nakon nekoliko sati pored kompjutera, a i boravka sa ljudima. Da, šuma odmori i od ljudi.

I tako šetam čarobnom šumom i gledam sve te raznobojne gljive i pitam se koliko se ljudi otrovalo da bi drugi naučili koje su gljive jestive, a koje ne. Mnoge stvari u životu učimo iz iskustva. Danas postoji toliko znanje, a internet nam je približio mnoge informacije, ali i dalje ljudi umiru berući gljive sami. Ljudi ponavljaju iste greške iz dana u dan, iako je znanje na dohvat ruke.

IMG_20150910_141006

U prirodi, kao i u organizovanom društvu, postoje predatori i to je vjerovatno jedan od najkonkretnijih strahova sa kojima se mnogi suočavaju. Kako se zaštiti od predatora?

Danas je problem u tome što je predator postao sam sistem i time vrlo nedokučiv i apstraktan neprijatelj. Na koga se ljutiti kad nema posla i kada stvari ne idu dobro? Na državnog službenika, koji u suštini isto tako brani svoju egzistenciju ili na samog sebe? Tu se ponovno upliće teorija o preživljavanju najsposobnijeg te se pojedinac osuđuje jer nije dovoljno dobar da opstane u sistemu. Umjesto da se sistem pobrine za njega, što u stvari i jeste poenta života u društvu, da se život olakša svima, pojedinac danas mora da dokaže da je dovoljno dobar i poslušan posluživač sistema. Pred današnjim sistemom smo svi isti, svi smo radna snaga koja ga održava u životu. Pitam se da li je sistem naša matica?

IMG_20150910_155521

Život podređen sistemu stvara jedan vrlo bitan problem, a to je uvjerenje da stvari treba raditi na određen način, jer tako jeste i jer smo tako naučeni. Neki će pak reći, pa tako je uvijek bilo. Kada odete u prirodu vidjećete da ni priroda ne prati pravila, kao i ovo drvo na slici dole, koje raste poput nekog ogromnog korjena koji raste malo ispod, a malo iznad zemlje. Priroda ne zna šta je strah i čini se da se sve dešava nekako spontano, a ipak kao da sve ima svoj smisao i svoju svrhu.

IMG_20150910_160550

Boravak u prirodi može zaista da bude vrlo korisno provedeno vrijeme. Pronalazač Nikola Tesla je u svojim memoarima pisao da je sve svoje ideje dobio boraveći u prirodi i meditirajući. Boravak u prirodi nas prizemljuje i budi zdrava razmišljanja, jer nas podsjeća da smo i mi dio nje i kako suština jeste vrlo jednostavna, a manjkavost jezika je samo iskomplikuje.

Zaboravili smo slušati tišinu

Tišina prirode je u stvari mnoštvo zvukova, zvukova koji su se izgubili u buci moderne gradske mašine .

Život u gradu, odsječen od prirode, sa iskonstruisanim parkovima I ZOO vrtovima nam nudi vještački doživljaj prirode kao i osjećanje da smo mi ljudi bolji i pametniji od prirodnog svijeta oko nas. Da, mi imamo razum i to je vjerovatno jedna od osnovnih karakteristika čovjeka, koja ga dijeli od ostalih živih bića. Pitanje je, da li nas je razum učinio boljima?

Jedan od čestih opisa modernog čovjeka je da smo postali indiferentni, nezainteresovani i otuđeni od svoje prirode i duhovnosti, a i jedni od drugih. Zaokoupljeni modernim igračkama sve manje imamo vremena da posmatramo stvarni svijet i život koji se upravo dešava oko nas, a život se konstantno dešava i dešavaće se i kad nas više ne bude.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Pred nama je staza koja vodi negdje, a gdje će nas zaista odvesti samo možemo pretpostaviti. Neko mi je jednom rekao da je lijepo imati cilj u životu, ali da je poenta znati uživati u samom putu do tog cilja.

Kako uživati ako je staza veoma grbava?

Na to pitanje nema jednostavnog odgovora jer možda je ta grbava staza naporna meni, ali će nekome biti samo blago zatalasana. Možda postoji i neka druga staza koju još nismo oprobali. Nekad mi se čini da ljudi radije idu grbavom stazom, jer im je poznata. Hoću reći da je uživanje kao i sve u životu ovisno od nas samih i od toga koliko smo voljni da se suočimo sa sopstvenim strahovima. Da, život može biti surov i zašto da se ja osjećam odgovornim za neki sistem koji je postavljen prije 100 godina, pitao bi neko?

To što mogu ja da uradim je da učim, da slušam i  da posmatram sebe i svijet oko mene. Ja mogu da svijet gledam kao čudo, koje se trenutno dešava pred mojim očima i da vjerujem u ljudsku saosjećajnost, u ljubav, jer ne bi bili ovjde i čitali ove riječi da ona ne postoji. A postoji i strah, a strah može da nas odvede i do slobode i do zarobljeništva.

Teško je mijenjati svijet. Puno je lakše promijeniti svoju perspektivu. Ta staza nije baš najlakša, ali donosi zadovoljstvo, jer tada znate da su izbori vaši kakve god njihove posljedice bile. A posljedice su, čini mi se, uvijek ljepše kada stvari radimo iz ljubavi I sa vjerom ljude, a ne iz straha i strepnje da ćemo biti prevareni ili iskorišteni.

To je za mene suština koja može donijeti promjenu i miran san. Živjeti ljubav.

I onda je došlo vrijeme da se ide kući u toplo i sigurno gnijezdo, a sunce je kao i uvijek polako nestalo iza horizonta da nekim drugim ljudima osvijetli dan.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

 

Živjeli 🙂

Nataša

Šta kontroliše tvoje reakcije i kako da preuzmeš kontrolu?

Sjetite se situacije u kojoj ste bili iznenađeni ili prepadnuti. Kako ste reagovali? Kakav ste osjećaj imali u tijelu, u glavi, u rukama? Da li ste nešto rekli, da li ste pobjegli, raspravljali se, zaledili se u mjestu?

Continue reading Šta kontroliše tvoje reakcije i kako da preuzmeš kontrolu?

U ovakvim situacijama je naša reakcija uglavnom pod kontrolm najnižih nervnih centara mozga. Naime, tada punom parom radi dio mozga, koji se zove Amigdala.

Amygdala 1Amygdala_article_by_LeDoux

Amigdala (Lat. corpus amygdaloideum), su dvije međusobno povezane žljezde, oblika i veličine badema, koje se nalaze sa obije strane našeg mozga u blizini sljepoočnica. Amigdala se smatra centrom emocija i kod ljudi i kod životinja. Možete je zvati moždanim alarmom, jer ima sposobnost da u vanrednim situacijama zablokira dijelove mozga i utiče na lučenje hormona stressa, koji nas stavljaju stanje pripravnosti – boriti se ili bježati.

Svaka brza emocionalna reakcija, kad je jezik ili nešto drugo brže od pameti, je u biti reakcija proizvedena u ovom prastarom dijelu mozga. Nekad davno, kada su se naši preci borili za goli opstanak, ovakve brze reakcije su bile vrlo korisne. Put opasnosti od oka i uha pa do amigdale je vrsta neurološke kratice, jer do amigdale stiže samo dio informacija, dok ostatak ide malo dužim putem do neokorteksa (mislećeg dijela mozga). Amigdala ustvari reaguje na neobrađeni, tj. prvi signal koji je dovoljan kao upozorenje koje će aktivirati neku reakciju. Ovo je korisna funkcija zato što čak samo i sekunde mogu biti vrlo bitne pri reagovanju u opasnim situacijama.

Mnogi eksperimenti ukazuju na to da amigdala prerađuje emocionalne informacije koje dolaze izvana, kao i informacije koje su naučene i urođene. Većinom se uticaj amigdale povezuje sa emocijom straha, ali takođe se smatra da amigdala utiče na pozitivne emocije, a i da ona reaguje na muziku i govor,  a koji nisu faktori bitni za opstanak.

Diskusije se još uvijek vode oko toga da li Amigdala u sebi nosi informacije o ranijim doživljajima vezanim za strah. Već je prihvaćena činjenica da je Amigdala bitna kod učenja i pamćenja. Svima nam je poznato da bolje pamtimo događaje koji su u nama izazvali neko jako emotivno stanje. Emocije su bitan aspekt naših doživljaja i što bolje poznajemo i vladamo svojim emocijama, to ćemo se bolje snalaziti u mnogim životnim situacijama, čak i u situacijama kada nas preplave emocije i kada  imamo vrlo malo vremena da razmišljamo.

Kako smiriti naš alarmirani nervni sistem da bi izbjegli neželjene reakcije?

Emocionalni rast i učenje se sve više preporučuju, jer mnoge situacije u kojima se nalazimo su u suštini vrlo socijalne i zahtijevaju razumjevanje emocija i reakcija na samo sopstvenih nego i reakcija i emocija drugih ljudi. Nije dovoljno samo analitičko razmišljanje i inteligencija da bi u nečemu uspjeli i da bi se dobro osjećali u današnjem svijetu. Razvijanjem emocionalne inteligencije ćete reagovati adekvatnije i u iznenadnim i stresnim situacijama. 1995 je Dr. Daniel Goleman je napisao knjigu o emocionalnoj inteligenciji koja je ubrzo postala hit. Danas postoje programi koji pomažu ljudima da razviju ovaj tip inteligencije. Sam lični razvoj je u suštini put ka boljem i dubljem razumjevanju sopstvenih emocionalnih reakcija.

Teorija govori da su emocionalno inteligentni ljudi:

–          samosvjesniji, tj. da bolje poznaju svoja osjećanja i njihov efekat na druge,

–          samoorganizovani su – znaju kako da kontrolišu svoja osjećanja i da spriječe impulsivne reakcije. Opušteniji su i u harmoniji su sa svojim razmišljanjem.

–          Socijalno su svjesni – imaju sposobnost da saslušaju, budu prisutni, uvjerljivi, da sarađuju i oni gaje svoja prijateljstva.

–          Znaju sa ljudima – znaju kako da riješe konflikte, kako da sarađuju, kako da razvijaju druge, a ove osobine ih čine i dobrm vođama.

Emocionalna inteligentnost se vježba, jer suština je odviknuti se starih navika i steći nove, a za to je potrebna predanost i svjesnost o tome u šta smo se uputili.

Više o emocionalnoj inteligenciji i zašto je bitna u danjašnjem svijetu…

Literatura:

Current Emotion Research in Behavioral Neuroscience: The Role(s) of the Amygdala, Jorge L. Armony, Emotion Review, Vol. 5, No. 1 (January 2013) 104–115.

Amygdala Hijack. Whz being clever isn’t everything. Hay Group

The Emotional Brain, Fear, and the Amygdala, Joseph LeDoux 1,2, Cellular and Molecular Neurobiology, Vol. 23, Nos. 4/5, October 2003

Emocionalna Inteligencija, Dr. Daniel Goleman

http://www.medias.rs/2012/10/19/centar-nasih-emocija-amigdala/

Depresija – Globalna epidemija.

Da li ste znali da su najprodavaniji lijekovi na planeti lijekovi protiv depresije i da prema procjeni svjetske zdravstvene organizacije (WHO) više od 350 miliona ljudi pati od depresije na globalnom nivou?

Činjenice. Simptomi. Nova istraživnja. Samopomoć.

U Danskoj se procjenjuje da će oko 15-20% stanovništva imati barem jednu epizodu depresije u toku svog života. Pet posto danskog stanovništva trenutno ima ovu dijagnozu. (Danski psihijatrijski fond)

Iako su ovi procenti veliki i dalje je depresija stigmatizovana i mnogi ljudi koji se svakodnevno bore sa ovim stanjem ne govore otvoreno o tome,  što često dovodi do više stresa i bolesti generealno. Continue reading Depresija – Globalna epidemija.

Živimo u društvu koje je okrenuto ka sve većoj efektivnost, a i mediji nas konstantno bombarduju sa likovima uspješnih osoba kojima nekako sve polazi za rukom. Biti depresivan definitivno nije popularno u današnjem društvu iako je to jedan od najvećih izazova našeg modernog načina življenja.

Simptomi depresije

Depresija je stanje koje je posljedica više faktora. Svi mi barem donekle znamo kako je to biti depresivan jer smo svi doživjeli tužne momente u životu. Depresija postaje problem kada počne da preuzima sve aspekte života, a tada već možemo reći da je prerasla u psihičko oboljenje.

Simptomi depresije su mnogi i često je prisutna i anksioznost.

  • Depresija utiče na apetit, spavanje, libido, koncentraciju i generalno na pogled na svijet.
  • Deprimirane osobe nemaju volje čak ni za aktivnosti koje su ih ranije radovale.
  • Deprimirane osobe su umornije i svaka aktivnost je izazov.
  • Deprimirane osobe progone negativne misli og samomm sebi, o prošlosti, o budućnosti. Te negativne misli su često vrlo poražavajuće i vode ka izolaciji i daljnjem tonjenju u bolest.

Postoje mnogi efektivni tretmani depresije. Psihoerapija i lijekovi su najproširenije vrste tretmana depresije a na psihijatrijskim odijeljenjima se još uvijek koriste elektro-šokovi u najtežim slučajevima.

Da li porast slučajeva depresije na globalnom nivou oslikava reakciju na način modernog života je još uvijek debatovano pitanje.

Novija istraživanja

Istraživanja iz neurologije ukazuju i na to da se tokom depresije promijeni sama struktura mozga deprimirane osobe, što čini da je put ka izlječenju duži. Ali istraživanja isto tako pokazuju da oporavak vraća mozak u prijašnje stanje. Mančester je jedan od glavnih centera za snimanje aktivnosti mozga u UK. Tu se ispituje dio mozga koji je odgovoran za pamćenje i emocje  i koji se zove Hipokampus.

Snimci mozga pokazuju da se Hipokampus kod deprimiranih osoba ponaša drugačije nego kod ljudi koji nisu deprimirani.

Profesor Ian Anderson, koji vodi ovo istraživanje, govori da mnnoge studije predlažu da kod depresivnih ljudi mozak ne samo da radi drugačije nego su prisutne i promjene u samoj strukturi. Šta to znači?

Hipokampus je jedan od dijelova mozga koji najčešće na snimcima izgleda manji kod ljudi sa depresijom. Pri depresiji se hipokampus, dio mozga koji je odgovoran za memoriju i emocije, jednostavno smanji.

Profesor Anderson je u svom istraživanju pronašao 25-postotno smanjenje sive materije hipokampusa.

Ljudi koji su učestvovali u ovoj studiji su bili najmanje 5 mjeseci u stanju depresije. Nakon 8 nedjelja tretmana se znatno povećala količina sive materije hipokampusa ali nije bila ni blizu normalne veličine. Kada su pogledali hipokampus osoba koje se dobro osjećaju već niz godina njihov se hipokampus vratio u normalu.

To ukazuje na činjenicu da oporavak može dugo da traje i da tretman doprinosi poboljšanju stanja.

Takođe je to i razlog da vjerujemo deprimiranim osobama da jednostavno ne mogu samo da promijene svoje stanje i da je zato potrebno vrijeme i mnogo truda.

Jedna od karakteristika depresije je haotičan i neprestan tok misli. I ne samo da je taj tok misli konstantno prisutan on je i negativan i ispunjen strahovima i brigama.

Na oksfordskom univerzitetskom centru za istraživanje mozga, naučnici su pokušali da uz pomoć slika mozga proizvedenih magnetnom rezonancom lokalizuju razmišljanje depresivnih osoba. Ovjde istražuju rad Amigdale, male žlijezde u centralnom dijelu mozga koja je dio alarmnog sistema mozga. Snimci mozga ukazuju na to da se žlijezda Amigdala kod depresivnih osoba ponaša drugačije nego kod normalnih, kao što je i slučaj sa hipokampusom.

Istraživači su dali deprimiranim osobama da gledaju negativne slike dok su u skeneru. Rezultati predlažu da deprimirane osobe preuveličavaju negativnost tih slika.

Ovakva istraživanja pokazuju da deprimirane osobe gledaju na svijet iz jedne promijenjene prerspektive, neke vrste negativnog filtera, koja se može vidjeti na snimcima mozga jer dijelovi njihovog mozga postanu preosjetljivi na negativnost.

Isto je i poznato da se adrenalne žljezde povećaju kod depresivnih osoba, što znači da njihov organizam luči mnogo više anti-stres hormona, što nije dobro jer tako čitav sistem deprimirane osobe postaje toksikovan. I što stress traje duže to je i trovanje veće.

 Šta izaziva depresiju?

Depresija obično počinje kao reakcija na neki traumatičan događaj ili doživljaj ili dug period izloženosti stresu. Većina ljudi u toku života doživi neku vrstu tužnog događaja koji promijeni njihovo generalno emocionalno stanje. To stanje je normalna reakcija na traumu i može da traje duže ili kraće ovisno od same osobe, njenih ranijih iskustava i podrške okoline. Kada to stanje postane sveobuhvatno i osoba prestaje da vidi ikakvu nadu i ništa ne može da je oraspoloži onda možemo govoriti o depresiji kao bolesti.

Mnogi pokušavaju da ublaže stanje depresije alkoholom i drogama. Rijetko ko se suprotstavi sa izvornim uzrokom ovog stanja. Depresija ne dolazi tek tako i uvijek postoji razlog koji je aktivira.

Predrasude o depresiji su velik problem jer one čine da se ljudi još gore osjećaju, jer je to stanje za njih više nego stvarno i nije se dovoljno samo sabrati da ono prođe. Nije dovoljno samo početi razmišljati pozitivno. To znaju sve osobe koje su bile u rupi depresije ali postoji nada i postoje načini da se depresija prevaziđe. Gore navedena istraživanja takođe ukazuju na to da je potrebno duže vremena da se nervni i hormonalni sistem vrate u normalu kad depresivnost postane problem.

Samopomoć:

Šta možete uraditi sami:

  • Fizička aktivnost je jedna od prvih stvari koju će vam preporučiti svaki doktor i terapeut. Fizička aktivnost povećava lučenje serotonina, hormona koji utiče na raspoloženje. Jedna kratka šetnja svaki dan je vrlo dobar početak.
  • Biti strpljiv sa samim sobom jer izlječenje može da potraje duže nego što očekujete. Ali sebi govoriti i to će proći.
  • Čestitajte sebi i nagradite se nečim za svaki iole mali uspijeh.
  • Razgovarajte o svom stanju sa drugima i prihvatite pomoć. Mnogi se iznenade razumijevanjem koje dobiju od okoline.
  • San je vrlo bitan. Depresija utiče na san jer je um konstantno upaljen i čavrlja o svim mogućim problemima i negativnim scenarijima. Bolje je ustati i pročitati nešto opuštajuće nego se vrtiti u krevetu i slušati neprestani tok negativnih misli.
  • Joga i meditacija su dobri načini da se umiri um i vježba koncentracija. Takođe su to tehnike koje vam mogu pomoći da prestanete da obraćate pažnju na negativni tok misli, jer vam on svakako neće ponuditi riješenja već će vas naprotiv odvući od njih.
  • Radite sve ono što vam pričinjava zadovoljstvo. Tople kupke, mirisi, muzika koju volite, filmovi, i druženje, druženje, druženje.

Izvori:

WHO rapport on Depression, http://www.who.int/mediacentre/factsheets/fs369/en/

Arnone D, McKie S, Elliott R, Juhasz G, Thomas E, Downey D, Williams S, Deakin JFW, Anderson IM. (2013). State-dependent changes in hippocampal grey matter in depression. Molecular Psychiatry, 18(12), 1265-1272. eScholarID:177480 | DOI:10.1038/mp.2012.150

How to increase serotonin in the human brain without drugs, Simon N. Young, J Psychiatry Neuroscience, v.32(6); 2007 Nov, PMC2077351

Depression increasing across the United States

Napisala i objavila Nataša

Buda – dokumentarni film o Budi

Priča o Budi je jedna od najljepših priča o čovjeku, o životu i o čovjekovoj vječnoj potrazi za smislom i univerzalnim znanjem. Priča o Budi jeste zaista samo priča, jer pisanih dokumenata iz njegovog vremena nema. Ali to je priča koja je inspirisala milione ljudi. Svi se možemo pronaći u ovoj priči i vjerovatno je zbog toga Budizam sve prisutnija životna filozofija. Prije godinu dana sam pogledala dokumentarni film o Budinom životu. Veoma mi se dopao, tako da sam odlučila da ga prevedem i podjelim ovu priču sa vama.

Mislim da je ovo najbolje urađen dokumentarac koji na jedan poetski i vrlo pristupačan način govori o relevantnosti priče o Budinom životu i Budinom traganju za rješenjem problema ljudske patnje.

Ova priča je vrlo relevantna za vrijeme u kome živimo, a koje je okarakterisano sve većom duhovnom zbunjenošću i potrebom da se probudimo i sagledamo ne samo probleme već i svu ljepotu ovog života kojeg smo nekim čudom svi mi svjedoci.

Film:

http://www.amara.org/da/videos/IXT8t2sVVvOs/info/the-buddha-a-documentary-story-of-the-buddhas-life/