Šta je bol?

Bol je nešto najteže u ljudskom iskustvu. Kada nas nešto boli, bila to fizička ili psihička bol svo ostalo iskustvo se povlači u pozadinu i bol ostaje kao najjasnija stvarnost. Dugotrajan i relativno konstantan bol utiče na sve aspekte života. Bol utiče na razmišljanje, osjećanja, na pogled na svijet i način na koji se odnosimo prema sebi i drugima. Bol postaje tiranin našeg iskustva ako mu to dopustimo. Da ako mu to dopustimo.

Fizički bol ima svoju prirodnu svrhu. Kada se povrijedimo tijelo umu šalje signal bola, tako da se uklonimo od opasnosti, da liječimo ranu i da se povučemo i odmorimo i dopustimo tijelu da radi svoj posao iscjeljenja. Ovo je vrlo korisna strategija bitna za ljudski opstanak.

Problemi nastaju kada rane iscjele, a bol ne prestane, tj. kada se pretvori u hronični bol. Mnogi ljudi pate od hroničnih bolova, kojima se ne može pronaći uzrok.

Američki Institut Medicine je 2011 objavio raport u kojem stoji da se bol smatra globalnom epidemijom i da od hroničnih bolova pati više ljudi nego od dijabetesa, raka i srčanih oboljenja sve ukupno. Hronični bolovi nas zabrinjavaju i izazivaju strah, koji opet pojačava doživljaj bola zadržavajući fokus uma na osjećaju bola.

Psiholog Peter A. Levine je u knizi ”Freedom From Pain” ovaj odnos bola i straha objasnio kao posljedicu reakcije nervnog sistema na traumu.

Šta je trauma?

Trauma se u medicini objašnjava kao tjelesna rana ili povreda, a u psihologiji se objašnjava kao iznenadni, prekomjerno neprijatni, bolni događaj koji izaziva štetne psihičke posljedice.

Najjednostavnije je traumu objasniti kao doživljaj prijetnje na ljudski integritet. Što je veća i intenzivnija prijetnja to su veće psihičke i fizičke posljedice. Traumatski doživljaj ostavlja trajne posljedice na sveukupno ljudsko iskustvo kao i na fizičko tijelo.

Najnovija istraživanja u oblasti Neuropsihologije i biologije ukazuju na to, da ljudski nervni sistem vrlo dobro pamti traumatska iskustva, tako što ih skladišti za buduce situacije opasnosti. Naš nervni sistem je uglavnom automatizovan biološki sistem koji posjeduje informacije o svim našim iskustvima. Na osnovu tih iskustava mi reagujemo u novim situacijama.

Svjesnost, bol i trauma

Mnoga sjećanja nisu pristupačna svjesnom umu. Vrlo je moguće nešto loše doživjeti u djetinjstvu a da se toga ne sjećamo. A to sjećanje će uticati na mnoge naše odluke a da toga nismo ni svijesni.

Kada govore o ovom znanju naučnici govore o podsvjesnom, tj. o onome što nije pristupačno svjesnom umu. Podsvijesni um kontroliše i naše misaone procese. Legendarni psiholog Sigmud Frojd je zasnovao svoje teorije ličnosti na pretpostavci da se većina naših odluka i reakcija zasniva na podsvjesnim psihološkim procesima.

Odnos svjesnog i podsvijesnog se može slikovito prikazati kao santa leda. Dio koji viri iz vode i koji predstavlja svjesno stanje uma je samo 10 posto od ukupne zapremine sante leda:

Svjesni um je vrlo sporiji od nesvjesnog u svojim reakcijama, što i nije korisno u dananšnje vrijeme kada stvarnih opasnosti u svijetu ima mnogo manje nego samo prije par stotina godina.

Biolog Bruce Lipton u svojoj knjizi ”Biologija Vjerovanja” tvrdi da nama vlada podsvjesni um. Prema Liptonu, 90% našeg ponašanja kontroliše podsvjesni um. Ostalih 10% kontroliše svjesni ili kreativni um. Podsvjesni um on opisuje kao nasnimljenu gramofonsku ploču koju podsvjesni um svira po potrebi.

Podsvjesni um funkcioniše vrlo jednostavno ali moćno. Podsvjesni um traži sigurnost. Podsvjesni um će težiti svemu onome, znači svim potencijalnim iskustvima koja mu pružaju sigurnost. On će aktivirati sve svoje odbrane da bi se osjećao sigurno.

”Kada govorimo o pukom neurološkom procesiranju, podsvjesni um je na milijune puta moćniji od svjesnog uma. Ukoliko su želje svjesnog uma u sukobu s programima podsvjesnog uma, što mislite, koji »um« će pobijediti?

Možete do besvijesti ponavljati vašu pozitivnu afirmaciju da ste voljeni ili da će vam se maligni tumor smanjiti. No, ako ste kao dijete neprestano slušali da ste bezvrijedni i bolesni, te poruke programirane u vaš podsvjesni um potkopat će vaša najbolja svjesna nastojanja da promijenite svoj život.

Sjetite se kako je brzo vaša zadnja novogodišnja odluka da manje jedete ustuknula pred mirisom purice u pećnici?” BruceLipton ”Biologija vjerovanja” (str. 130)

U svakodnevnom govoru je to budnost, prisebnost, jasno doživljavanje onoga šta činimo. U psihologiji se svijest odnosi na sveukupnost vlastitih psihickih doživljaja (opažaji, osjeti, sjecanja, mišljenje, predstave, asocijacije, osjećanja, potrebe) koje smo u stanju neposredno da opazimo introspekcijom i realtivno jasno opisemo ili na drugi način izrazimo … bihevioristi su na primjer izbjegavali da uopšte govore i da se bave pojmom svjesnog uma, jer su odricali naučnost svjesnim pojavama.¤  (prilagođeno iz Rečnika psihologije, Žarko Trebješanin).

Bruce Lipton tvrdi da nesvjesni um vlada našim ponašanjem i generalno životom. Šta je onda funkcija svjesnog uma? Lipton tvrdi da je svjesni um generator kreativnosti i duhovnosti. Sve ono što smo kroz istoriju postigli kao ljudski rod možemo možda zahvaliti onih deset posto naše svjesnosti.

Bol je individualni doživljaj

Bol je blisko povezan sa našim emocionalnim stanjima, što ga čini individualnim. Na mnogo načina možemo opisati osjećaj bola. Kako ćemo bol opisati ovisi od našeg ličnog verbalnog iskustva.  Samo da pomenemo neke opise: probadajući bol, tupi bol, trnci i trnjenje, nesnosan bol, podnošljiv bol, kao da me nešto steže, pulsirajući bol … itd. Svi mi znamo šta je bol, ali sam osjećaj bola je individualn i zato se može opisati na bezbroj načina.

Povezanost bola sa emocijama postaje jasna ako pratimo intenzitet, tj. doživljenu jačinu bola u odnosu na generalna stanja raspoloženja. Hronicno stanje bola koje se u medicini naziva Fibromijalgija je komplikovano stanje koje pogađa milione ljudi, većinom žene. To je oboljenje sa kojim se medicina bori već godinama pokušavajući objasniti uzroke i pronaći efikasnu terapiju.

U svojoj knjizi “Freedom From Pain” Peter A. Levine piše da je bitan faktor koji hrani stanje fibromijalgije to da je osoba “zaglavljena” u stanju boriti se/bježati/ukopati se, što je tipična reakcija kod traume. Neoslobođena napetost mišića proizvedena traumatskim doživljajem vodi do bola, koji aktivira strah i time još više napetosti, a time i još više bola.

Ova stanja su pod kontrolom podsvijesnih mehanizama.

Kada je bol prisutan u skoro svakom dijelu tijela osoba će dobiti dijagnozu “fibromijalgija”. Trauma i potisnuta ljutnja, tj. ljutnja koja se ne zrazi na zdrav način samo još više pogoršavaju stanje bola. Vrlo često je i depresija povezana sa bolom. Sa jedne strane je depresija odraz nemoćnosti da se izađe iz teške situacije, tj. oslobodi bolova, a sa druge strane dugotrajna depresija može da pojača osjećaj bola.

Kako se nostiti sa hroničnim bolovima?

1. Upoznajte svoju bol – možete voditi dnevnik o tome kad je intenzitet bola veći i manji i usporediti sa generalnim emocionalnim stanjem ili dogadjanjima.

2. Vjezbe opuštanja tjela i uma –  meditacija ili joga.

3. Gajite pozitivan i prijateljski odnos prema sebi i svijetu. Sjetite se samo da smo svi nekada bili djeca, kojima je neko mjenjao pelene i brisao sline, i šta smo sve naučili da bi sada bili ovdje u ovom momentu. POŠTUJTE SEBE, SVOJE ZNANJE I OSJEĆANJA!

4. Pronadjite aktivnost koja vas opušta i rekreiše kao što su: vježbe, šetanje u prirodi, kuvanje, crtanje, bilo kakav ručni rad, čitanje, pisanje…

5. Posvetite više pažnje svojoj ishrani.

 

Nataša Stajić

 

Ako imate hronične bolove možete korisne informacije pronaći u ovim knjigama:

“Freedom From Pain”, Peter A. Levine & Maggie Philips

“Shattering The Pain Myth”, Gary Little

“Proces Prisutnosti”,  Michael Brown